„A zašto ne?“ – izvješće o 12. hrabroj i sanjajućoj Knjižnoj booki

Dvanaesta Knjižna booka, svečanost knjige i čitanja u organizaciji Hrvatske udruge školskih knjižničara, održana je 30. travnja 2026. u velikoj auli Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

Knjižna booka nastala je iz zamisli da je važno prikupljati lijepe doživljaje, osjećaje i slike vezane uz čitanje i knjige. S vremenom ta potreba postaje sve snažnija — jer za ljepotu treba biti uporan i hrabar. Dvanaesta Knjižna booka okupljena je upravo oko jedne  hrabre misli Georga Bernarda Shawa: „Sanjam što nikad nije bilo i kažem: Zašto ne?“

Ljepotom izloženih učeničkih radova koji su bili savršena scenografija za izvrsni program pred nama, za mnoge hrabre iskorake. To hrabro, odvažno i pomalo drsko: A, zašto ne? – pokazalo se tako plodonosnim u mnogim aspektima pripreme i ostvaraja ovogodišnje Booke otvarajući prostor za nova rješenja, povezivanja i koncepte.

Jedan od takvih iskoraka bilo je spajanje programa osnovnih i srednjih škola u jedinstvenu cjelinu. Time je postignuta zanimljiva sinergija različitih uzrasta, izraza i pristupa, a program je dobio na dinamici, raznolikosti i živosti. Upravo je takav pristup omogućio da se učenici međusobno gledaju, slušaju i prepoznaju u različitim stupnjevima vlastitog razvoja, što su potvrdile i reakcije sudionika − među njima i učenice srednje škole koja je istaknula da joj se posebno svidjelo što su imali priliku pratiti nastupe učenika osnovnih škola.

Program je bio strukturiran u tematska poglavlja koja su povezivala pojedine točke u smislenu cjelinu: od igre i mašte, preko stvaranja, mita i unutarnjih svjetova, do podsvijesti, vizualnog izraza i završnog promišljanja o smislu. Takva podjela omogućila je prirodan prijelaz između različitih vrsta izraza − igrokaza, monologa, recitacija, glazbeno-scenskih interpretacija i izložbi − stvarajući dojam jedinstvenog, kontinuiranog toka.

Poglavlje: Igra i mašta

Knjižna booka započela je ondje gdje započinje gotovo svaka dobra priča – u igri i mašti. Upravo su one prvi prostor slobode u kojem nastaju pitanja, ideje i stvaralaštvo. Učenici Osnovne škole Sveta Nedelja otvorili su program scenskom izvedbom Kora i začarani izvor, donoseći na pozornicu razigranost, zajedništvo i onu iskru zbog koje publika vrlo brzo zaboravlja da prati program i počinje sudjelovati u njemu.

U nastavku, učenici Osnovne škole Jure Filipovića iz Barbana izveli su igrokaz Dan bez ekrana, nastao prema istoimenoj audiovizualnoj slikovnici koja je ove godine osvojila prvo mjesto na natječaju Stvarajmo eKreativno. Priča o obitelji Ekranović na duhovit je i djeci blizak način otvorila jednu od najaktualnijih tema današnjice – odnos prema ekranima i vrijeme koje ostavljamo jedni drugima. Odluka da nagrađenu digitalnu slikovnicu pretoče u živu scensku izvedbu pokazala se izvrsnim primjerom kako jedan projekt može nastaviti živjeti u novom obliku.

Već je prvi dio programa pokazao koliko se različiti oblici stvaralaštva mogu nadopunjavati i kako se iz igre prirodno rađa ozbiljno promišljanje svijeta.

Poglavlje: Stvaranje

Nakon igre i mašte program se prirodno otvorio prema stvaranju – onom koje nastaje iz susreta, razgovora i zajedničkog doživljaja.

Gošća ovogodišnje Knjižne booke bila je književnica Željka Horvat Vukelja, autorica uz čije su knjige odrastale generacije mladih čitatelja. Razgovor nije bio zamišljen kao klasičan intervju o književnom radu, nego kao pokušaj da zajedno otkrijemo kako nastaju priče koje se ne pišu samo za djecu, nego i s djecom.

Razgovarali smo o stvaranju u trenutku, o susretima koji prerastaju u zajedničku igru, o ozračju u kojem djeca vrlo brzo postaju ravnopravni sudionici priče. Posebno nas je zanimalo kako nastaju ti neponovljivi trenuci u kojima se književnost prestaje samo čitati i počinje živjeti.

A onda se upravo to i dogodilo.

Na Željkin poziv cijela je dvorana postala dio jedne zajedničke izvedbe. Uz zvuk skladbe Portsmouth Mikea Oldfielda red po red publike uključivao se ritmom, stvarajući jednostavnu, a snažnu glazbenu cjelinu. U nekoliko minuta nestala je granica između pozornice i gledališta; više nije bilo izvođača i publike, nego samo ljudi koji zajedno stvaraju.

Bio je to jedan od najhrabrijih, ali i najuspjelijih primjera primjene načela „A zašto ne?“ toga dana. Dogodio se istinski bookovski (ili boočni) trenutak – onaj koji se nije mogao u potpunosti unaprijed isplanirati, ali upravo je zato postao jedan od onih koji se dugo pamte.

Koliko je takav susret ostavio dojam, potvrđuju i riječi same Željke Horvat Vukelja, koja nam je nekoliko dana poslije napisala:

„Dobro zamišljeno, brižljivo organizirano i radosno izvedeno – zaista za svaku pohvalu! Hvala Vam što ste me pozvali i što sam se mogla družiti s dragim kolegicama i simpatičnom i talentiranom djecom!“

Te riječi možda najbolje opisuju ono što smo željeli ostvariti – susret u kojem književnost nije bila samo tema programa, nego njegov živi sudionik.

* Fotografija sa Željkom Horvat Vukelja

Poglavlje: Glas i san

Nakon pitanja o počecima priča, program se ponovno vratio pozornici, glasu i izgovorenoj riječi. Poglavlje Glas i san otvorilo je prostor prvim koracima, prvim snovima i onim trenutcima u kojima čovjek tek otkriva sebe i svijet oko sebe.

Učenica Tamara Vidović iz Osnovne škole Budaševo-Topolovac-Gušće izvela je scensku interpretaciju Kad šegrt krene u svijet, donoseći jednostavnost i iskrenost prvih susreta s učenjem, odrastanjem i otkrivanjem vlastitih mogućnosti. Svojom dojmljivom izvedbom izazvala je nepodijeljene simpatije publike i vrlo glasan pljesak.

Nakon nje učenice Škole za medicinske sestre Vinogradska predstavile su projekt Sanjar Oscar Wilde, kojim su pokazale kako književnost može postati nadahnuće za suvremeni učenički projekt i osobno promišljanje. U nekoliko minuta spojile su književni tekst, istraživanje i vlastito iskustvo, potvrđujući da se klasici ne čuvaju samo u knjigama nego nastavljaju živjeti u svakom novom čitanju.

Ovo kratko poglavlje bilo je poput predaha između dvaju snažnih cjelina programa. Iz prvih koraka i prvih snova publika je postupno uvedena u sljedeće poglavlje – Unutarnje svjetove, u kojem su književni tekstovi otvorili pitanja identiteta, odgovornosti, tuge i ljudske krhkosti.

* Foto: Učenica Tamara Vidović izvodi scensku interpretaciju Kad šegrt krene u svijet

* Foto: Projekt Sanjar Oscar Wilde učenika Škole za medicinske sestre Vinogradska

Poglavlje: Unutarnji svjetovi

Nakon prvih koraka, snova i susreta s vanjskim svijetom, program je otvorio vrata unutarnjim svjetovima – onim tihim prostorima u kojima čovjek ostaje sam sa sobom, sa svojim mislima, osjećajima i izborima.

Četiri književna teksta, četiri različita autora i četiri različita glasa pokazala su koliko je književnost moćna kada pokušava odgovoriti na ista, bezvremenska pitanja.

Krasnoslovljenjem ulomka iz Osmana Ivana Gundulića učenik Sasha Stevanović podsjetio je kako velika književnost i nakon nekoliko stoljeća govori o čovjekovoj odgovornosti, slobodi i prolaznosti.

Suvremeni glas unutarnjim svjetovima vrlo je uvjerljivo posudio Jan Vito Klapčić, učenik 4.c razreda Škole za medicinske sestre Vinogradska, koji je izveo monolog Fizika tuge Georgija Gospodinova. Nakon njegove interpretacije potpuno je jasno zašto je upravo s njom ove godine sudjelovao i na državnoj smotri LiDraNo. Bio je to susret s književnošću i glumačkom interpretacijom koje se ne boje krhkosti, sjećanja i onih osjećaja koje često nije lako imenovati.

Posebnu cjelinu činile su dvije izvedbe učenica Osnovne škole Antuna Mihanovića u Zagrebu. Oblak čvoraka Ivane Šojat vrlo je dojmljivo predstavila Ana Periša, a Doživljaj kojeg se sramim Branke Primorac Karmen Pisačić. Obje su izvedbe progovorile o odrastanju, odgovornosti i suosjećanju, pokazujući kako i mlađi učenici mogu iznimno zrelo razumjeti i prenijeti složene emocionalne nijanse književnog teksta.

Promatrane zajedno, ove četiri izvedbe pokazale su da se unutarnji svjetovi ne razlikuju toliko po dobi koliko po hrabrosti da ih istražujemo. Upravo je zato ovo poglavlje bilo jedan od najtiših, ali i najsnažnijih dijelova ovogodišnje Knjižne booke.

* Foto: Jan Vito Klapčić, učenik 4.c razreda Škole za medicinske sestre Vinogradska, izvodi monolog Fizika tuge Georgija Gospodinova.

* Foto:Ana Periša, učenica Osnovne škole Antuna Mihanovića u Zagrebu, dojmljivo interpretira ulomak iz romana Oblak čvoraka Ivane Šojat.

Poglavlje: Podsvijest i mašta

Iz unutarnjih svjetova program je prirodno zakoračio u prostor podsvijesti i mašte. Ako su prethodne interpretacije govorile o onome što čovjek prepoznaje u sebi, ovo je poglavlje otvorilo vrata onome što tek naslućujemo – simbolima, snovima i skrivenim značenjima.

Posjetitelje su već pri ulasku u dvoranu dočekala tamna krila gavrana i neobična bića koja su nagovijestila kako slijedi susret s djelima Edgara Allana Poea. Učenici 2.a i 2.b razreda Gimnazije Tituša Brezovačkog, uz mentoricu Martu Lukić Prebeg, pripremili su izložbu Mačak i gavran – zavirivanje u podsvijest, koju su predstavile učenice Tonka Matijević i Sofija Ružić.

Izložba nije bila tek prateći sadržaj programa. Postala je dio njegove scenografije i atmosfere, pozivajući posjetitelje da zastanu, promotre i otkriju vlastita značenja skrivena među motivima nadahnutima Poeovim djelima.

Bilo je to poglavlje u kojem su se književnost, likovni izraz i prostor susreli na osobit način, potvrđujući da se priče čitaju unutarnjim očima .

*Fotografija: Izložba Mačak i gavran – zavirivanje u podsvijest učenika 2.a i 2.b razreda Gimnazije Tituša Brezovačkog.

Poglavlje: Vizualni svijet

Nakon zavirivanja u skrivene slojeve mašte program se ponovno otvorio prema svijetu koji možemo vidjeti, podijeliti i zajedno oblikovati.

Likovni radovi učenika 3.b razrednog odjela Osnovne škole Antuna Mihanovića u Zagrebu, okupljeni u izložbi Svijet našim očima, pokazali su kako dječji pogled na stvarnost može biti iznimno dubok i kako razumije mnogo više nego što odrasli ponekad pretpostavljaju. Kako su to prilikom predstavljanja izložbe lijepo rekli učenici Marta Marić i Mladen Mustač: „Naša srca biraju ljubav.“ Pozvali su nas da i sami pokušamo pogledati svijet njihovim očima – dovoljno je samo stati na pravu stranu njihovih agamografa.

U sličnom su duhu učenici Osnovne škole Budaševo-Topolovac-Gušće predstavili međužupanijski projekt Upoznajemo okuse hrvatskih zavičaja. Spoj tradicije, baštine, gastronomije i zajedničkog rada pokazao je kako se identitet može upoznavati svim osjetilima, a školski projekti postati mjesta susreta različitih krajeva Hrvatske.

Ovo poglavlje vratilo nas je iz simboličkog u opipljivi svijet, pripremajući publiku za vrhunac programa.

*Fotografija: Izložba Svijet našim očima učenika 3.b razreda Osnovne škole Antuna Mihanovića).

Poglavlje: Vrhunac ili Preobrazba

Nakon pogleda u svijet dječje mašte, podsvjesnih simbola i vizualnih poruka, program je dosegnuo svoj vrhunac glazbeno-scenskom interpretacijom Preobrazbe Franza Kafke.

Učenici Gimnazije Tituša Brezovačkog, predvođeni Ivanom Zovko i uz mentoricu Martu Lukić Prebeg, donijeli su dojmljivu izvedbu u kojoj su se književnost, glazba i scenski pokret spojili u jedinstvenu umjetničku cjelinu. Kafka nije bio tek školska lektira ni književni klasik; postao je suvremenik koji i danas postavlja pitanja o identitetu, promjeni, usamljenosti i prihvaćanju.

Bila je to izvedba koja nije nudila gotove odgovore, nego je otvorila prostor za razmišljanje i pripremila publiku za završno promišljanje smisla.

*Fotografija: Ivana Zovko izvodisvoj doživljaj Kafkine Preobrazbe

Poglavlje: Smisao

Nakon umjetničkog vrhunca Knjižne booke uslijedio je njezin misaoni uzlet.

Predavanjem Put viteza danas – o karakteru koji stvara svijet profesor filozofije, pisac i govornik Borna Lulić povezao je mnoga pitanja koja su se tijekom programa otvarala kroz književnost, umjetnost i učeničke interpretacije.

Govoreći o karakteru, odgovornosti i osobnom izboru, podsjetio je da svijet ne mijenjaju velike riječi nego ljudi koji svakodnevno odlučuju živjeti vrijednosti u koje vjeruju. Time je ovogodišnjoj temi „A zašto ne?“ dao još jednu dimenziju – hrabrost nije samo sanjati drukčiji svijet, nego svakodnevno sudjelovati u njegovu stvaranju.

* Fotografija: Borna Lulić

Poglavlje: Povratak igri

Nakon promišljanja o karakteru, odgovornosti i vrijednostima koje oblikuju čovjeka, Knjižna booka još se jednom od svojih vrlih utočišta – igri. Bio je to podsjetnik da ozbiljnost i mašta nisu suprotnosti, nego dvije strane istoga stvaralačkog procesa.

Monolog Barun Münchhausen, u izvedbi Dina Ugljena, učenika 3.b razreda Gimnazije Tituša Brezovačkog, uz mentoricu Sandru Vukić Gjeldum, donio je publici vedrinu, humor i slobodu mašte.

S metlom koja se propinjala poput najneobuzdanijeg konja na scenu je stupio Münchhausen – junak koji do istine ne dolazi unatoč pretjerivanju, nego upravo zahvaljujući njemu. Njegove nemoguće pustolovine te strast s kojom govori, kreće se i diše podsjetile su nas da dobra književnost, baš kao i dobar scenski nastup, u sebi nose onu duboko ljudsku, snažnu i neobuzdanu želju za životom.

Nakon umjetničkog i misaonog vrhunca programa bio je to dragocjen trenutak rasterećenja, smijeha i povratka onoj stvaralačkoj slobodi koja je oduvijek vrlo ishodište i utočište Knjižne booke.

* Fotografija: Živahni i živopisni Barun Münchhausen, u izvedbi Dina Ugljena, učenika 3.b razreda Gimnazije Tituša Brezovačkog

Poglavlje: Zajedništvo

Završnica Knjižne booke donijela je ono što je tijekom cijeloga programa tiho naslućivalo i raslo – osjećaj zajedništva.

Dodjelom nagrada natječaja Stvarajmo eKreativno, koju je vodila autorica natječaja Irena Bando uz predstavnike nagrađenih škola, odano je priznanje učenicima i mentorima koji su svojim radovima pokazali koliko su stvaralaštvo, znanje i suvremeni mediji snažni saveznici u promicanju čitanja i književnosti.

No posljednje stranice ovogodišnje Knjižne booke nisu pripale nagradama.

Pripale su ljubavi.

Recitacijom i glazbenom interpretacijom Đulabija učenice Gornjogradske gimnazije, uz mentoricu Zrinku Brigić, zatvorile su program nježnošću i ljepotom riječi.

Bio je to izvrstan uvod u završne riječi mlade voditeljice Franke Vukšić, koja nas je tijekom cijele Knjižne booke nježno vodila njezinim stranicama, a na kraju sažela njihov smisao pitanjem:

„Čemu bi služilo ono hrabro ‘A zašto ne?’ kada nas ne bi vodilo prema svijetu ljepote, zanosa i ljubavi?“

* Fotografija: Đulabije  i  Voditeljica 12. Knjižne booke Franka Vukšić

Dvanaestu Knjižnu booku nisu činila samo poglavlja programa. Ona je, gotovo neprimjetno, postala roman koji se izvodi u jedanaest poglavlja. Počinje igrom, stvara, traži svoje korijene, dobiva glas, ulazi u sebe, silazi u podsvijest, uči gledati, preobražava se, traži smisao, vraća se igri i završava u zajedništvu. Neka dvanaesto poglavlje odjekuje u vama – do sljedeće, trinaeste Knjižne booke.

Vanja Jurilj

P. S.
Ako poželite ponovno prolistati stranice 12. Knjižne booke ili ih tek prvi put upoznati, cijeli program dostupan je na YouTubeu.