Očitovanje na javnu raspravu kurikuluma Informatike

U tijeku je savjetovanje s javnošću o Nacrtu prijedloga Odluke o donošenju kurikuluma za nastavni  predmet Informatike za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj.

S obzirom da je iz priloženog kurikuluma vidljivo uplitanje tema iz informacijske pismenosti u predmet Informatike smatramo da se kao strukovna udruga školskih knjižničara, dakle obrazovanih informacijskih stručnjaka, u raspravu o kurikulumu koji se tiče te teme moramo uključiti. Poziv na uključivanje u savjetovanje je upućen svim katedrama informacijskih znanosti u Hrvatskoj. Ovim putem poziv upućujemo i kolegama stručnim suradnicima knjižničarima.

Očitovanje Hrvatske udruge školskih knjižničara prenosimo u cijelosti:

Očitovanje na javnu raspravu kurikuluma Informatike

Iz priloženog kurikuluma za nastavni predmet Informatike za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj vidljivo je uplitanje tema iz informacijske pismenosti u predmet Informatike. S obzirom da područje informacijske pismenosti nije predmet podučavanja, a vjerojatno ni područje interesa, na studijima informatike, a jest područje obrazovanja (i interesa) na studijima informacijske pismenosti i knjižničarstva, smatramo da predloženi sadržaji informacijske pismenosti u kurikulumu predmeta Informatike ne mogu biti kvalitetno obrađeni, a time ne mogu ni postići odgojno-obrazovne ciljeve koji se tim podučavanjem podrazumijevaju.

Knjižničari osnovnih škola, koji još od 2006. godine provode program knjižnično-informacijskoga opismenjavanja (HNOS uključuje čitalačku, knjižničnu i informacijsku pismenost) i srednjoškolski knjižničari, koji samostalno i improvizirajući provode neku vrstu knjižnično-informacijskoga i medijskoga opismenjavanja, uočili su slične slabosti naših učenika koje je otkrilo i međunarodno istraživanje (The International Computer and Information Literacy Study 2013): slabo razvijene sposobnosti kritičkoga mišljenja, nepoznavanje etičkih normi kod preuzimanja informacija (citiranja, navođenja literature). Tome možemo pridodati i nedovoljno korištenje raznolikih izvora informacija (klasičnih, digitalnih, vizualnih, online), slabo vladanje osnovnim alatima za oblikovanje i prezentaciju teksta, nepoznavanje načela poslovne komunikacije (razgovor za posao, e-pošta) i nisku razinu bontona u virtualnom okruženju.

Identificirajući probleme i potrebe učenika s kojima se školski knjižničari susreću, nastala je ideja o razvoju kurikuluma izvannastavnih aktivnosti koji bi bio u skladu s novim konceptima informacijske pismenosti, ali i novim pedagoškim paradigmama vezanim uz učenje pri čemu se razvijaju vještine za cjeloživotno učenje. Potrebe današnjih učenika koje proizlaze iz promjena u informacijskom okruženju i novih načina prijenosa, stvaranja i dijeljenja informacija, određuju školske knjižnice kao mjesto koje osigurava odgovarajuće izvore, ali i razvija kompetencije učenika potrebne za pristup, vrednovanje, stvaranje i dijeljenje informacija u novom medijskom i digitalnom prostoru (u skladu s preporukama Europskog parlamenta i Vijeća o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje; 2006/962/EZ; SL L 394).

Prema važećim nacionalnim (NOK) i međunarodnim dokumentima (UNESCO-ov i IFLA-in manifest) školska je knjižnica ključna sastavnica poučavanja i učenja u školi. Cilj djelatnosti školske knjižnice je promicanje informacijske pismenosti koju u 21. stoljeću, prema UNESCO-u (Horton et al. 2008, Understanding Information Literacy) definiramo kao krovnu pismenost koja u sebi uključuje sve druge. U najnovijim promišljanjima znanstvenika (Mackey et al. 2011) zamjenjuje ju metapismenost koja predstavlja sklop vještina informacijske pismenosti primijenjen u digitalnom okruženju, a koja u sebi sadržava čitalačku, informacijsku, medijsku i digitalnu pismenost.

Školski knjižničari imaju razrađen prijedlog međukurikularnog programa informacijske pismenosti koji bi se provodio kroz tri modula: Pristup informacijama; Vrednovanje informacija; Stvaranje i dijeljenje informacija, u ukupnom godišnjem trajanju od 35 sati. Svi moduli sa svojim sadržajima čine jedan cjelovit program metapismenosti jer se svi temelje na pristupanju informacijama i postupanju s njima, a promjena formata medija i mogućnosti kolaborativnog učenja u digitalnom okruženju daju pismenosti novu kvalitetu koju možemo nazvati metapismenost ili informacijska pismenost za digitalno doba, a koja u sebi uključuje čitalačku, informacijsku, medijsku i digitalnu pismenost.

Kao profesionalna zajednica i pedagoški djelatnici smatramo da tek cjelovito i kvalitetno podučavanje učenika metapismenosti ili informacijskoj pismenosti za digitalno doba može napraviti bitan doprinos pozitivnim promjenama u odgojno-obrazovnom procesu koji svi od novoga kurikuluma očekujemo!

Vanja Jurilj

Predsjednica Hrvatske udruge školskih knjižničara

Članica IFLA-ine Sekcije za školske knjižnice

Predsjednica IASL-a za Europu