Nije volio stvari koje su dugo morale biti na jednom mjestu

U današnjoj  bujici riječi kao da se riječ izgubila. Riječ je dugo značila obećanje, držanje obećanja, riječ je imala snagu, govorilo se da je netko “čovjek od riječi”, zato što je bio vjerodostojan, govorio istinu, bio  pouzdan. Riječ je otvarala vrata čovjekove duše, vraćala mu samopouzdanje. Riječ je bila djelotvorna. Treba biti nadaren i povezati riječi kako bi svojim zanimljivim ustrojem privukle pojedince. Hvala Bogu da ima takvih majstora koji umiju riječi složiti tako da nas iznenade, začude, nasmiju, potaknu na pozitivnost. Između nas je otišao na “veliko putovanje” umjetnik riječima, slikom i crtežom Zvonimir Balog. Ispratili su ga dostojanstveno, 6. studenoga 2014.,  na Mirogoju, njegovi najbliži, poklonici njegova lika i djela, književnici, glumci, bivši učenici. Otišao je među zvijezde. O njemu se moglo čuti ovih dana dosta u medijima. Ostalo je golemo književno djelo. Njegovi stihovi i proza, njegove doskočice  ispunjavali su generacije i generacije djece i odraslih. Rasli su s njegovom riječju. Njegov stil je nasmijavao, razveseljavao i donosio radost. Bogatstvo njegove napisane riječi ostaje svima nama. Hvala Ti, Zvonimire, za sve to bogatstvo koje si nam  podario. Počivaj u miru negdje “preko modre rijeke”!

Ostat će mi nezaboravno Tvoje izlaganje na Interliberu 12. studenoga 2010. godine. Na okruglom stolu, koji je organizirala Hrvatska  udruga školskih knjižničara. Donosim ga doslovno.

 

Skica na temu Knjiga na drugim medijima

 

Otkako znam za se bojao sam se smrti, zmije i struje. Od aparata na struju ovladao sam samo prekidačem za palenje i gašenje svjetla.

Elektronska knjiga u mojim očima samo je jedna blaža varijanta električne stolice. Strašim se da bi me elektronska knjiga mogla jednostavno ubiti. Ukoliko me baš ne bi fizički ubila, gotovo sam  siguran da bi mi mogla ubiti duh, onemogućiti čak i slutnju poezije koja se sve bezočnije progoni iz života a bez koje život gotovo da i  nema smisla.

Osim što bi me mogla ubiti, elektronska knjiga troši struju i nabija mi račun. Njeno glasno zbrajanje tjeralo bi  me na brzo čitanje, a ja sam veliki protivnik brzog čitanja. Ja sam za sporo, dubinsko čitanje koje ostavlja duboki trag. Štiva koja se mogu brzo čitati nije trebalo ni pisati.

Elektronska knjiga ponaša se lihvarski. Naplaćuje porez, potrošak ne samo kad bi je čitao, već zaračunava i stanke. A prava knjiga se nikako ne može čitati ako se ne prave stanke – kako bi se moglo razmisliti o onome što se pročitalo.

Inače kad čitam dobru knjigu stanke su redovite dulje od trošenja slovnih znakova. Dulje mi je meditiranje i uživanje u njenim dobrima. Stoga i pjesmu koja ima svoj filozofski i metafizički sloj čitam dulje negoli što bi čitao neki roman.

Čitajući klasičnu knjigu ja s knjigom razgovaram, razgovaram s autorom. Pravim bilješke po margini. Postavljam autoru pitanja, bilježim varijante svojih odgovora, pravim knjigu u knjizi.

Čitajući staru dobru papirnu  knjigu ne mogu odoljeti da joj tu i tamo ne zavrnem koji ugao, popravim joj magareće uši kako bi i knjiga mogla čuti što ja mislim o njoj, kako psujem autora, nakladnika, državu i to.

Staru dobru knjigu mogu čitati svagdje, i u livadi. Da bih zabilježio gdje sam stao, stavit ću u nju cvjetić, četverolisnu djetelinu. Klasičnu knjigu mogu staviti u džep, može mi poslužiti, ukoliko me ne zadovoljava, za potpaljivanje vatre, za brisanje prozora, mogu je staviti pod kraću nogu stola, mogu njome pokriti lonac, tjerati muhe njome se može i tresnuti po glavi onoga tko bi nas ometao u čitanju i dosađivao. U nekim predjelima svijeta knjiga primarno zamjenjuje toaletni papir. S njome se može obrisati i guza, obrisati se s elektronskom knjigom bilo bi malo teže. Od stranica dobre stare knjige mogu se praviti zrakoplovi i na njima letjeti bez putne karte na razne strane svijeta. Klasnična knjiga može se staviti pod jastuk, s njom se može sanjariti.

I što je jako važno i ne smije se nikako zaboraviti, knjiga je ipak i još uvijek najljepši poklon. Ni zlato, ni srebro ne mogu joj konkurirati i zamijeniti posvetu: dragoj, ljubljenoj, jedinoj za sva vremena  tvoj i slično.

Ne zanima me tehnička strana knjige, proizvodnja, cijena i to, već njena zadaća. Ona treba svome konzumentu pod nazivnikom lektira predati svoja znanja, svoje spoznaje i iskustva.

Možda je papirna knjiga skuplja, ne znam, no to ne znači da treba preferirati jeftiniju varijantu. Ni tenk nije jeftin ali ga treba imati da bi se obranilo od agresora i inih lupeža. A knjigu valja imati da bi se obranilo od neznanja, od gluposti, da bi se sretnije, potpunije, duhovnije živjelo, da bi se uz nju bezbolnije i sigurnije raslo na dalekom putu koji stoji pred čovjekom, na putu prema dalekim zvijezdama.

No ja ne mislim zato da bi elektronsku knjigu trebalo onemogućiti kao što ne mislim da bi trebalo ukinuti električni tramvaj ili čavao jedino ako ne smjeraju zabiti u glavu.

Ona se može baviti statistikom, skladištenjem, arhivistikom, pohranom i sl.

 

Zagreb, Interliber 2010., Okrugli stol Knjiga i drugi mediji

 

POSLIJE TAKOZVANE SMRTI

 

Ne oblačite tamna odijela kada vas jednom ostavim

ni spomenik ne dižite nikakav

ne sadite cvijeće nedužno

ni drveće s vječnim lišćem

ja ionako ne ću tu ostati zauvijek

 

sjećate se da sam još nekad bio vrlo nemiran

i imao narav žive

i nisam volio stvari koje su dugo morale

biti na jednom mjestu

ako ćete hodočastiti na takozvani grob

i mislite tamo stajati zamišljeni

da vam kažem odmah to ne ćete oplakivati mene

jer to će samo biti ulaz

kroz koji sam ušao i nestao

na tom mjestu ću možda ostaviti neznani trag

dalje će moj put biti veći nego prije

počet ću se razilaziti na sve strane kao voda

i ništa se zapravo sa mnom ne će promijeniti

u onom smislu postojanja

nezgoda će jedino biti u tome

što me ne ćete moći cijeloga poznati

i naučiti moje ime napamet

kažem vam ništa se ne će promijeniti

u smislu smrti

moja narav ostat će ista

jedino što ću imati raznolik oblik

i način sporazuma

 

Kad ću vas zvati i dozivati

vi se ne ćete odazvati mislit ćete

da su ptice razapele lepezasta krila

da se otvaraju nebojana vrata

da kiše izvode naricaljke

da je oblak provezao svoju sjenu preko vas

da snijeg hoda u laganim bijelim cipelama

da vode šumore zaljubljeno stenjući

 

da gromovi orguljaju

da je sunce objesilo veliki žuti jezik

da je mjesečevo mlijeko došlo da umije zemlju

i dade joj čudnu košulju

od maslačka plemenitih svjetala

i baršunastih sjena

da su belagonije otvorile crvene kljunove po prozorima

seoskih kuća

da su tratinčice našile zeleno platno pašnjaka

a šipkovače ga zagrlile kao pristao okvir

da guske u lipiku podstavljenom divljom djetelinom

održavaju pjevanje svibanjske pobožnosti

da se zlatna vuga spustila u vinovu kosu mendula

da bagremovi pozdravljaju sjenice bijelim maramicama

da je slak ljevkastom glavom dopuzao kao vitez

na prozor grožđu

da je pirika ušla poput tatara u pšenicu

da su noći jesenje pune bečara kao crveni

turbani djeteline medenih krila

da žabe pomjeraju bračeve za večernje tamburanje u zboru

da zemlja ispire osušeno grlo pijući kamilicu iz oblaka

 

Moja prisutnost bit će prisutna neumorno

jer ja ću se razići po svim stazama

po svim putovima od mora do rijeka

od metala kamena zraka i ničega

do svih stanica i svih odlazaka

do sve sirovine iz koje je došlo do postojanja

ući ću u pokoljenja koja dolaze

osjećat će me kao micanje u žilama

 

i mudrost u otkopima gledanja

javit ću se u njima kao ljubav i volja

kao dobrota hrabrost i pjevanje

kao talambas šetnje i neiskazive misli od ljepote

 

Ako ste me zaista voljeli pustite smijeh

istinski da blagdanuje

jer ja sam se rodio u nekoliko milijardi primjeraka

i ispunio sve širine svu prolaznost i dolaženje

ja sam se pomiješao s predmetima

zavolite sve oko sebe dokle vam dosižu ruke i vid

zavolite život stvari i smrt

sve je to zapravo život

samo što se razlikuje u načinu

 

ja sam se razlio u svim pravcima

pustite voljenje u stvari

 

Pjesma Zvonimira Baloga iz Knjige sedmorice 1957.

 

Čuli smo je u glumačkoj interpretaciji prije sprovoda na Mirogoju, 6. 11. 2014.

 

Jerko Barišić, OŠ Sv. Ivan Žabno

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
•